Sustav Europske unije za trgovanje emisijama (EU ETS) glavno je oružje 27-članog bloka u borbi protiv klimatskih promjena. Prema toj shemi, tvrtke su prisiljene kupovati dozvole za svaku tonu ugljika koju emitiraju. Ukupna razina ugljika koji se može godišnje emitirati ograničena je, a taj se limit svake godine dodatno snižava.

Budući da je recesija usporila industrijsku proizvodnju, brojne tvrtke imaju više dozvola nego što im je potrebno kako bi pokrile svoju emisiju. Mnoge od njih prodaju svoje dozvole kako bi prikupile novac, što je smanjilo cijene emisija za više od 50 posto na manje od 15 eura po toni ugljika.

Stručnjaci tvrde da bi cijene dozvola trebale do 2020. porasti na oko 100 eura za tonu kako bi se stimulirala ulaganja u nove tehnologije koje imaju nisku razinu emisije ugljika. Analitičari međutim procjenjuju da će do tada cijene porasti samo do razine od 30 eura po toni.

"U ovome trenutku cijena ugljika nije dovoljno visoka da bi to djelovalo. Ako (britanska) vlada želi potaknuti ozbiljna 'zelena' ulaganja, mora djelovati kako cijena ugljika ne bi stagnirala", rekao je predsjednik parlamentarnog odbora Tim Yeo.

Vlada bi trebala zatražiti od EU-a da znatno smanji ograničenja na emisije, te da ponudi što je moguće više dozvola na dražbi umjesto da ih besplatno daje velikim zagađivačima poput dobavlja komunalnih usluga, smatraju članovi odbora.

(Hina)